Hura! Idemo u školu!

Polazak u školu za svako dijete, ali i obitelj u cjelini predstavlja veliku životnu promjenu pri čemu je osobito važan stav roditelja. Roditelji koji nastoje približiti djetetu školu i školske obaveze na realan i pozitivan način, olakšavaju djetetu da cjelokupnu situaciju doživi kao poticajan i dobro došao izazov.

Djeca imaju veliku sposobnost učenja, znatiželjna su i zainteresirana za sve što ih okružuje. U ranoj i predškolskoj dobi najintenzivnije uče kroz igru. Igra omogućava djetetu iskustveno učenje u najširem smislu te riječi, usvajanje novih znanja i vježbanje različitih vještina. Sve to će mu pomoći u drugim oblicima učenja koji ga očekuju u školi. Djeca u predškolskoj dobi, najčešće, spontano pokazuju interes za simbole kao što su brojke i slova i njihovo značenje. Razvijati taj interes kroz igru može biti vrlo ugodna zabava za sve ukućane. Igre koje razvijaju predčitalačke i predmatematičke vještine posebno su dobrodošle. Takve su na primjer igre Na slovo, na slovo, izmišljanje rime, sortiranje predmeta (npr. kockica, štipalica za rublje) prema veličini ili boji... Osobito je važno naglasiti značaj svakodnevnog čitanja djeci različitih sadržaja zanimljivih djetetu. To je izuzetno dobar način proširivanja dječjih spontanih interesa, međusobnog druženja, razvijanja interesa za čitanje i pisanje ali i usvajanje pravila tiskanog materijala i čitanja (čitamo s lijeva u desno, prelazak u novi red, značenje simbola koji nisu slova, npr. točka, upitnik…).

Društvene igre s pravilima (npr. Čovječe ne ljuti se, Domino, igre pamćenje sličica…) osim predmatematičkih vještina, vježbanja sposobnosti uočavanja razlika i sličnosti, i koječega drugoga, važne su i za razvoj vještina samokontrole ponašanja. Da bi se sudjelovalo potrebno je prihvatiti brojna pravila ( npr. čekanje na red, otvaranje samo dvije sličice…). Nije lako izgubiti u igri i izdržati to bez ispada ljutnje i bijesa kada imaš šest godina. Ali ako su kraj tebe u obiteljskom domu roditelji, a u vrtiću odgojitelji koji će imenovati emocije (Vidim da se ljutiš.), normalizirati ih (Svi smo ponekad ljuti kad izgubimo u igri.) i uputiti dijete na prihvatljivo ponašanje (Vidim da si ljuta, ali mi se ne sviđa što si bacila sve figurice na pod. Voljela bih da mi kažeš kako se osjećaš.) i to se može naučiti. Vođenje djeteta na smiren način u ovakvim situacijama treba se ponoviti mnogo puta jer jedino tako djeca mogu usvojiti emocionalne i socijalne kompetencije koje će im omogućiti razvijaju socijalno prihvatljivih ponašanja i u situacijama kada su preplavljena emocijama.

Tijekom druženja s vršnjacima djeca imaju bezbroj prilika da usvajaju i aktivno vježbaju svoje socijalne vještine kao i da uče čekati na red, prihvaćati pravila, odgoditi svoju trenutnu želju ili potrebu. Roditelji trebaju omogućiti takva druženja u predškolskim ustanovama, ali i u obiteljskom okruženju. To će im dati priliku stjecanja uvida u to kako njihovo dijete surađuje, kako rješava sukobe, kako se zalaže za sebe, kako suosjeća s drugima i poštuje ih. Roditeljev zadatak je nenametljivo pratiti te situacije i razgovarati o njima s djetetom, te ga upućivati i na druge moguće pristupe i rješenja.

Aktivno uključivanje djeteta u različite aktivnosti koje su dio svakodnevnog života obitelji može uvelike doprinijeti spremnosti djeteta za polazak u školu. Mijesiti tijesto i peći kolačiće s ostalim ukućanima dobra je vježba za razvoj fine motorike. Ujedno to je prilika za druženje i razgovor (koliko je nešto teško? kakvih oblika će biti kolačići? koliko smo ih napravili?…) u toplom obiteljskom okruženju. To je vrlo motivirajuća aktivnost u kojoj će se dijete dugo zadržati i tako vježbati sposobnost koncentracije i usmjerenosti pažnje. Nastalim kolačićima počastiti će se cijela obitelj, a mogu se nositi i baki i djedu ili drugim članovima obitelji. Dijete će se posebno veseliti ovakvim aktivnostima jer će rezultati biti vidljivi i praktični.

Prati automobil također je prilika za učenje i vježbanje mnogih vještina uz visoko motivirajuće druženje, interakciju i suradnju. Na primjer, to je savršena situacija kad dijete može učiti o snalaženju u prostoru jer ima mnogo stvari koje treba dohvatiti pokraj automobila, desno od kotača, na automobilu…Možemo se prisjetiti kada smo prošli puta prali zajedno automobil i tako vježbati snalaženje u vremenu.

Obiteljski odlazak u kupovinu može biti odlična prilika za učenje o brojevima (brojenje novca ili predmeta koje se kupuje), proširenje rječnika ali i za učenje prihvatljivog ponašanja. Za provođenje aktivnosti na ovakav način potrebno je više vremena nego da roditelji to obave sami, i nije moguće uvijek pronaći vremena za njih uz ostale obaveze, ali učenje u ovakvim situacijama za dijete predškolske dobi je najefikasnije. Uključivanje u obiteljske aktivnosti podrazumijeva i poneku obavezu i odgovornost kao doprinos obiteljskom životu (npr. priprema stola za nedjeljni ručak). Djeca će se jako veseliti da mogu biti važna i korisna, ali će i naučiti da svoje obaveze treba izvršiti i onda kada nismo za njih raspoloženi, a to je dobra poruka za obaveze koje su vezane uz školu i koje ih uskoro očekuju. Sve aktivnosti u koje je dijete uključeno u obitelji, mogu biti zabavne a ujedno i korisne za razvoj različitih vještina i stjecanje znanja i tako biti dobra priprema za školske izazove.

Dijete treba poticati da razvija vještine samostalne brige o sebi od jela i oblačenja, do odlaska na spavanje i odvajanja od roditelja bez teškoća. Samostalnost podrazumijeva i poznavanje osnovnih informacija o sebi (koliko godina imam? tko su članovi moje obitelji?) i o mjestu stanovanja (naselje, ulica i kućni broj).

Važno je djetetu dati dovoljno vremena da izrazi svoje misli, želje i osjećaje i pri tome biti strpljiv i uviđavan. Djeca predškolske dobi postavljaju brojna pitanja. Ukoliko ne znamo odgovor na neko djetetovo pitanje sasvim je u redu to i priznati, ali i potruditi se pronaći odgovor i to zajedno s djetetom. Ovakvim pristupom šaljemo jako važne poruke: svi ponekad nešto ne znamo i to je u redu; uvijek postoji način da pronađemo odgovor i na kraju zajedno možemo lakše i brže doći do odgovora.

Slušanje djeteta i produbljivanje njegovih interesa kroz igru, čitanje, interakciju i svakodnevne aktivnosti, najbolja je priprema djeteta za polazak u školu. Važna poruka za svako dijete je da škola podrazumijeva i obaveze, ali je učenje zabavno i zanimljivo, a ako negdje i zapnem, nisam sam, tu su mama i tata koji su spremni pomoći. Tako šaljemo djetetu poruku prihvaćanja i dostupnosti za sve radosti i izazove koje školovanje donosi. Važno je naglasiti da ljubavlju, prihvaćanjem, strpljenjem i poštivanjem roditelji razvijaju kod djeteta pozitivnu sliku o sebi i izgrađuju njegovo samopouzdanje, a to je ono što će mu biti najkorisnije u izazovima koji ga uskoro očekuju a vezani su uz polazak u školu.

Mr. spec. Eleonora Glavina, prof.psihologije

PREPORUČENA LITERATURA:

Čudina Obradović, M (2002). Čitanje prije škole: priručnik za roditelje i odgojitelje. Zagreb: Školska knjiga
Čudina – Obradović, M. (2002). Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja u djece od 3.do 10.godine života. Zagreb: Školska knjiga
Čudina Obradović, M. (2002). Matematika prije škole: priručnik za roditelje i odgojitelje. Zagreb: Školska. knjiga
Likierman, H., Muter, V.(2007). Pripremite dijete za školu. Zagreb: Ostvarenje
Osmanova, G.(2007). 150 igara prstićima za razvoj fine motorike i govora. Buševac: Planet
Zoe Stamer-Brandt, P. (2007). 55 savjeta kad vašem djetetu treba SAMOPOUZDANJA. Rijeka: Andromeda
Suncov, A.(2010). Pažnja! Razvijajmo pažnju u igri: igre, vježbe i savjeti stručnjaka Zagreb: Planet
Zoe Tkačenko, T. (2012). Velika knjiga aktivnosti i vježbi za razvoj govora. Buševac: Planet Zoe
Tkačenko, T. (2012). Velika knjiga aktivnosti i vježbi za razvoj fine motorike. Buševac: Planet Zoe